Razgovarajte s djecom
„Razgovarajte s djecom.“ – rečenica kojom smo okruženi već nekoliko dana i koja je apsolutno opravdana. No, kako razgovarati s djecom o tragedijama i kriznim situacijama?
Koliko god da ih nastojimo zaštititi od loših vijesti, one se šire brzinom svjetlosti i neminovno je da će do djece doći – putem medija, vijesti, društvenih mreža, obitelji, poznanika, vršnjaka. Kada se to dogodi, s djecom je potrebno iskreno, smireno i otvoreno razgovarati.
➡️ Za početak, pronađite odgovarajući trenutak za razgovor, onaj u kojem i vi i oni imate vremena i volje za razgovorom. Važno je da ste u sigurnoj, poznatoj okolini i da je razgovor moguć. Na primjer, možete razgovarati za vrijeme vožnje kući ili tijekom obiteljskog ručka.
➡️ Ako djeca već imaju informacije o događaju, pitajte ih što točno znaju i što su čuli. Pustite ih da pričaju i samo slušajte. Pokažite im da vas zanima njihovo mišljenje i da ste ga spremni čuti.
Pokušajte im pažnju usmjeriti s negativnih na pozitivne aktere u događaju – ljude koji su žrtvama hrabro pomogli i na koje uvijek mogu računati za pomoć.
➡️ U kriznim situacijama djeca često postavljaju mnogo pitanja, no oni zapravo ne žele toliko informacija. Iz tog razloga, nemojte ih bombardirati nepotrebnim informacijama.
➡️ Ukoliko djeca raspolažu pogrešnim informacijama, ispravite ih i podijelite s njima samo one koje su provjerene i točne.
Svako dijete se s emocijama nosi drugačije. Nemojte pretpostavljati, već ih pitajte ih kako se osjećaju povodom navedenih događaja. Nemojte ih prekidati dok govore!
➡️ Podijelite s njima i vlastite osjećaje te se na taj način povežite. Ako ste tužni, recite im to. Nemojte im držati „predavanja“. Priznajte da je ovo i vas pogodilo i tako im pokažite da se u redu tako osjećati. Na taj način pružit ćete im ono što im je trenutno najpotrebnije – model koji se u situaciji krize s njom nosi najbolje što zna i može!
➡️ Kod neke djece može se pojaviti osjećaj brige za vlastitu sigurnost i sigurnost vršnjaka. Uvažite njihovu brigu, no recite im kako su ovakvi događaji vrlo rijetki i da ćete učiniti sve da ih zadržite sigurnima. Neka budu svjesni da se odrasli za njih brinu i da će učiniti sve da ostanu sigurni. Podsjetite ih da su u sigurnom i podržavajućem okruženju i potrudite se da to tako bude unutar vaše obitelji (a odgojno – obrazovni djelatnici će se potruditi da tako bude i u školi).
➡️ Nastojte ih zaštititi od fotografija i snimaka vezanih uz događaj. Ako su djeca fotografije ili snimke već vidjela, pokažite im pozitivne fotografije i pažnju usmjerite na junake događaja, odnosno osobe koje su spremno uskočile pomoći poput policajaca, hitne pomoći i slično.
Pazite na sebe i čuvajte sebe!
Vodite računa o sebi kako biste mogli biti uzor svojoj djeci! Procesuirajte informacije i emocije na način koji vama odgovara i koliko god dugo vam je potrebno. Održavajte rutinu, nemojte previše planirati i uzmite vrijeme za odmor!
Pratite promjene kod djece!
U nadolazećem periodu, pratite djecu, njihovo ponašanje, osjećaje, promjene raspoloženja, obrasce razmišljanja, spavanja i hranjenja. Postoji mogućnost da će se kod neke djece privremeno primijetiti promjene, no one su prirodne i uobičajene nakon ovakvog događaja. Ovakvo stanje u psihologiji se naziva „akutna stresna reakcija“. Na simptome možete gledati kao na prirodan mehanizam kojim se tijelo smiruje i vraća u balans te kojim integrira događaj u svoje životno iskustvo.
Ukoliko navedene promjene traju duže od nekoliko tjedana, to je znak da je potrebno potražiti stručnu pomoć.
Gdje pronaći stručnu pomoć?
Školska stručna služba (pedagoginja)
Mrežne stranice (https://www.kakosi.hr/)
Svatko od nas, neovisno o svojoj struci, može pomoći u stvaranju sigurnijeg svijeta za naše najmlađe, ali i sve nas. Vi kao roditelj budite prvi korak u pozitivnoj promjeni!